KWS

Tehnologija proizvodnje uljane repice

Od sjetve do žetve
Od sjetve do žetve

Sjetva - Gnojidba - Zaštita - Žetva

Sjetva

Uljana repica najbolje uspijeva na dubokim, humusom i kalcijem bogatim ilovastoglinastim dobro dreniranim tlima. Vrlo dobre rezultate daje i na nešto vlažnijim, ali prozračnim i hranjivima bogatim tlima. Uljana repica zahtjeva neutralnu do slabo alkalnu reakciju tla (pH 6,6-7,6), ali dobro podnosi i tla kisele reakcije do pH 4,5. U pogledu klimatskih, optimalni uvjeti u vegetacijskom periodu podrazumijevaju količinu oborina od 570-780 mm s temperaturom za klijanje i nicanje sjemena od 20-30C. U pravilnom plodoredu uljana repica ne bi trebala biti sijana 4-5 godina nakon bilo koje uljarice, a najpovoljniji predusjev su strne žitarice. Nakon njihove žetve je potrebno prašenje strništa do dubine od 15-ak cm. Nakon dva do tri tjedna treba obaviti predsjetveno oranje na dubinu 25-30 cm zajedno s dodavanjem gnojiva za osnovnu gnojidbu, a nakon oranja obvezno je zatvaranje brazde radi očuvanja vlage. Optimalan rok sjetve je period od 5. do 25. rujna što ostavlja dovoljno vremena za pravilan razvoj i kvalitetnu pripremu biljke za niske temperature (optimalna suma srednjih dnevnih temperatura iznosi od 800 do 900C). Prilikom sjetve potrebno je ostvariti gustoću od 45-50 biljaka po m2. Uljana repica se sije najčešće žitnim sijačicama uz zatvaranje svakog drugog ulagača sjemena čime se postiže razmak između redova oko 25 cm. Uobičajena dubina sjetve je 1-2 cm osim u uvjetima suše i na laganim tlima gdje treba sijati na dubinu 2,5 cm. U takvim je uvjetima dobro nakon sjetve obaviti valjanje površine kako bi se pojačao kontakt sjemena sa tlom te osiguralo brže i ravnomjernije nicanje.

Osnovna ili jesenska gnojidba

Uljana repica je jedan od usjeva s najvećim zahtjevima za hranjivima u jesenskom periodu. Kako bi hibrid ostvario što veći dio genetskog potencijala rodnosti potrebno mu je osigurati uravnoteženu ishranu što podrazumijeva raspoloživost dovoljnih količina pristupačnih hranjiva u tlu. Nadalje, kvaliteta gnojidbe je iznimno važna za postizanje optimalne ishrane usjeva i sastoji se od makrohranjiva (dušik, fosfor, sumpor i kalij) te od mikrohranjiva (bor). Gnojidba ozime uljane repice sastoji se od dvije faze od čega je prva u jesen i podrazumijeva se kao osnovna gnojidba, a druga je u nastavku vegetacije nakon zime odnosno u proljeće te se stoga naziva proljetna gnojidba ili prihrana. Potrebe†usjeva uljane repice (kg/ha) za ostvarenje željene razine prinosa zrna (t/ha) prikazane su u tablici.

Proljetna gnojidba ili prihrana

U prihrani uljane repice dušikom je najbolje dodati KAN (27% N) gdje je polovina dušika brzodjelujuća (nitratni oblik), a polovina sporodjelujuća (amonijski oblik). Prihrana se obično obavlja u dvije ili tri faze i to prva prihrana krajem veljače ili početkom ožujka, a druga u fazi pupanja negdje u travnju i treća prihrana folijarno s dodatkom sumpora i mikroelemenata. Proizvođači koji imaju mogućnost primjene tekućeg dušičnog gnojiva izvrsne rezultate postižu primjenom UAN-a (otopina UREA-e s amonij nitratom), čime ostvaruju dodatnu prednost jer u jednom prohodu mogu obaviti zaštitu usjeva od štetnika. Folijarna prihrana najčešće podrazumijeva dodavanje posljednje količine dušika, sumpora, amonij-sulfat; (OPREZ! zbog prisustva amonijske komponente u uvjetima suše i visokih temperatura gnojivo može izazvati opekline lista), bora (ranije opisana doza od 0,3-0,5 l/ha) te mikrohranjiva. S folijarnom prihranom može se također kombinirati primjena određenih pesticida ovisno o svojstvima kompatibilnosti aktivne tvari.

Zaštita usjeva

Za usjeve ozime uljane repice se u godinama u kojima jesen i zima obiluju višim temperaturama i vlagom može javiti povećana opasnost od bolesti. Najznačajnija bolest koja se pojavljuje u navedenom periodu je suha trulež korijena i stabljike (Phoma lingam). Druga po važnosti bolesti uljane repice je bijela trulež (Sclerotinia sclerotiorum) koja je zajednička uljanoj repici, soji i suncokretu zbog čega se kao preventivna mjera preporuča izbjegavanje uskog plodoreda koji uključuje ove tri kulture. Za toplih i vlažnih jeseni i proljeća mogu se u usjevu ozime uljane repice pojaviti plamenjača (Peronospora brasicae) i pepelnica (Erysiphe crucifera rum) koje kroz oštećenja lisne rozete u konačnici utječu na smanjenje prinosa zrna. Kod jačih oboljenja usjeva kao mjera suzbijanja preporuča se primjena fungicida.

Za usjeve ozime uljane repice u pogledu zaštite usjeva od korova, bolesti i štetnika potražite†detaljnije na našim podstranicama.†Također iz istih izvora preporučamo da se držite propisanog slijeda žetve KWS hibrida uljane repice obzirom na saznanja o sukcesivnosti dozrijevanja, a kako bi se smanjili gubitci zrna uslijed rasipa prilikom strojnog vršenja.


KWS