KWS

Gnojidba

Osnovna ili jesenska gnojidba
Uljana repica je jedan od usjeva s najvećim zahtjevima za hranjivima u jesenskom periodu. Kako bi sorta ili hibrid ostvarile što veći dio genetskog potencijala rodnosti potrebno im je osigurati uravnoteženu ishranu što podrazumijeva raspoloživost dovoljnih količina pristupačnih hranjiva u tlu. Nadalje, kvaliteta gnojiva je iznimno važna za postizanje optimalne ishrane usjeva i sastoji se od makrohranjiva (dušik, fosfor, sumpor i kalij) te od mikrohranjiva (bor). Gnojidba ozime uljane repice sastoji se od dvije faze od čega je prva u jesen i podrazumijeva se kao osnovna gnojidba, a druga je u nastavku vegetacije nakon zime odnosno u proljeće te se stoga naziva proljetna gnojidba ili prihrana. Potrebe usjeva uljane repice (kg/ha) za ostvarenje željene razine prinosa zrna (t/ha) prikazane su u tablici.

Prinos u t/ha N P2O5 K20 MgO S
3,0 120 80 180 30 50
3,5 140 90 210 35 60
4,0 160 105 240 40 70
4,5 180 120 270 45 80
5,0 200 135 300 50 90
Dušik (N) se primjenjuje višefazno od čega se u jesenskom dijelu u osnovnoj gnojidbi dodaje do 1/3 ukupne količine “pod brazdu”, ali se na površinama gdje je zaostalo više žetvenih ostataka nakon predusjeva, može također dodati i već u prašenju strništa u dozi 5-8 kg/ha za svaku tonu (t) prinosa zrna predusjeva čime će se poboljšati razgradnja žetvenih ostataka te omogućiti bolja priprema tla.
Fosfor (P) i kalij (K) se mogu u cijelosti primjeniti u osnovnoj gnojidbi ili se doziraju pred duboko oranje do 2/3 ukupne količine, a preostala 1/3 se dodaje u predsjetvenoj pripremi.
Sumpor (S) je od velike važnosti za usjev uljane repice te se može primjeniti u jesen kao superfosfat (10% sumpora) gdje treba imati na umu sklonost sumpora ka migraciji u niže slojeve profila tla te ga je pri unošenju u tlo najbolje smjestiti što pliće (predsjetvena priprema) Druga mogućnost primjene sumpora je u prihrani. Primjenu sumpora nikako ne bi trebalo izostaviti jer njegov deficit kod usjeva uljane repice može uzrokovati znatno smanjenje prinosa (>20%).
Bor (B) je važan za bujan i kvalitetan razvoj svih biljnih tkiva uljane repice posebice korijena, stabljike i lista, a znatno utječe na povećanje svih komponenti prinosa. Primjena bora zahtjeva posebnu pažnju jer na tlima čiji je pH niži od 6,5 bor postaje fitotoksičan. Preporuča se predsjetvena primjena rasipačem s ostalim gnojivima u dozi 1,0 do 1,2 kg/ha te u folijarnoj prihrani pred samu cvatnju još 0,3 do 0,5 l/ha čime se znatno pospješuje cvatnja, oplodnja i formiranje povećanog broja komuški kao i broja zrna po komuški.

Proljetna gnojidba ili prihrana
U prihrani uljane repice dušikom je najbolje dodati KAN (27% N) gdje je polovina dušika brzodjelujuća (nitratni oblik), a polovina sporodjelujuća (amonijskom obliku). Prihrana se obično obavlja u dvije ili tri faze i to prva prihrana krajem veljače ili početkom ožujka, a druga u fazi pupanja negdje u travnju i treća folijarno s dodatkom sumpora i mikroelemenata. Proizvođači koji imaju mogućnost primjene tekućeg dušičnog gnojiva izvrsne rezultate postižu primjenom UAN-a (otopina UREA-e s amonij nitratom), čime ostvaruju dodatnu prednost jer u jednom prohodu mogu obaviti zaštitu usjeva od štetnika. Folijarna prihrana najčešće podrazumijeva dodavanje posljednje količine dušika, sumpora (amonij-sulfat; OPREZ! zbog prisustva amonijske komponente u uvjetima suše i visokih temperatura gnojivo može izazvati opekline lista), bora (ranije opisana doza od 0,3-0,5 l/ha) te mikrohranjiva. S folijarnom prihranom može se također kombinirati primjena određenih pesticida ovisno o svojstvima kompatibilnosti aktivne tvari.


KWS